Grace the librarian

ponedjeljak, 26.08.2013.

Kelembarska pepijevka

Tok tok tok tok
Pepijeva kelembar pemale.
Vęč ję zmočeni kak buogec
Alji sę štrit nęčę zastaviti.

Tatevi vęrčeki mi sę smejo.
A si nas došla peględati?
Misljim si da mę pitajo
Pa mę male piknę pri sęrcu.

Čakame tę vęć jake doge tu
Fljetniješu pesmu bi zaigrali
Da buš za nas našla cajta
Nikum otud nęjdame.

Hodim sępesod pe svijetu
A kelmbar mi stalne
V glave pepijeva
Tok tok tok tok.

- 15:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.12.2009.

Uvrnuta poema

Skidam košulju tame s tijela
Dok pod mojim prozorom svijet svira svoju pjesmu buđenja
Puštam ga da dodiruje moj uspavani bitak…

Otvaram se poput cvijeta prolazeći kroz moje ne-ja
Mazno zovem na bedra čuvara svojih bespomoćnih dvora
Glas Nimfe izvukla sam iz sjajne raščešljane kose…
Što sam ono ja?

Ove čizme od samopouzdanja nabijene visokim petama šapću mi basme čarobničke.
Priču o Juditi zakopala sam pod kamen, znam da će mi kad-tad opet zatrebati
Ali ne sad,
Ili da…

Svjetlo prodire kroz razbijena vrata i ja ga slijedim u transu
Vodi me tamo gdje pripadam,
Gdje sam dovoljno ja.

Nisam zaboravila…
aah!

- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.03.2009.

Zaigranoj 2

Hej, draga Prijateljice!

Zagrli me,
ne znam koliko ću još dugo prizivati prometejske jastrebove,
i ne želim to čuti od tebe, sveznajuće;
nadam se da mi pripremaš mekani ležaj.

Umorna sam od hodanja uspravno i monalizinskog osmijeha.
Prije nego zaspim, unesi u mene snage da jednim vriskom protresem zemlju
da bar tako osjetim da sam živjela.

- 18:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 18.02.2009.

[bez naslova]

Onoga dana,
par trenutaka prije nego si se Ti rodio,
Bog je,
sjedeći zavaljen u fotelji od oblakovine,
dobre volje,
odlučio:
Danas bih na Zemlju baš mogao poslati nešto ekstra!

I sjedinjena bi njegova želja s Tvojim prvim dahom!

Da...
Ti si Taj koji
svojim osmijehom otvaraš srca drugih,
svojim glasom liječiš turobne misli.
Kuda prođu, Tvoje stope mir rasipaju.

Svi se ožiljci u Tvojoj blizini tope,
maske padaju poput kula od karata,
a pojave se očituju samo svojom jednostavnošću.

U Tvojoj blizini predmeti,
tako svakodnevni,
dobivaju svoj život, svoju priču, svoje novo značenje.
Makar kompasi divljali,
gore se razmiču da pokažu put kući.

Bog je,
onoga dana kada si se Ti rodio,
imao vraški dobru inspiraciju!

14. 1. 2009.

- 17:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

U mojoj glavi

U mojoj glavi:
Opet jedan od naših čudnih oproštaja
na odlasku s druženja.

Ali drukčiji!

Gledaš me
i ja se poluparalizirana, uz napor, pokušavam okrenuti na odlazak.
Moj želudac bi najradije ostao uz tebe.
Osjećam kako me nešto drži.
To si ti pružio ruku za mnom.

Što???....

Šuti!

Ljubiš me, a meni je tako toplo.

U mojoj poludjeloj glavi!

30. 11. 2008.

- 17:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zvjezdanoj

Dok hodaš svijetom
(ic ok, am profešnal),
želim ti reći
da je sve zapravo super,
a ne ok,
da ne moraš biti "profešnal"
samo "najs prson",
a to jesi.

Dok te aveti tjeraju onkraj razuma
ti znaš da na svijetu postoje osobe
koje će svojim osmijehom namijenjenim tebi
osunčati svaki tmuran dan.

Ti možda nisi šareni kanarinac,
ali si vrlo osobit ljubičasti.
Velika mi je čast smatrati te
svojim posvojčetom,
gledati kako postaješ divna žena,
vjerovati u tebe.

Neka ti i ovo bude snaga
da u svemu što radiš budeš najbolja.
Nisi usamljena zvijezda,
ogledaš li se oko sebe sigurno ćeš ih vidjeti još,
ljubičasta Stello!

18. 11. 2008.

- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bijeg

Moji su kovčezi opet spremni,
samo da ih stavim uz ulazna vrata.

Još jedan isplaniran bijeg.

Ponovno tabula rasa.

Koliko daleko ovaj put mora biti
da bi bilo stvarno bezbolno?
Imam li uopće toliko snage
da iznova odvrtim krug?

Želim li stati i pogledati stvarnosti u oči
ili otići i kreirati njenu novu verziju?

Umorna sam od bježanja.

Moji su kovčezi opet spremni,
samo da ih odnesem preko praga...

8. 11.2008.

- 17:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Je adore...

Njegov osmijeh
miluje svijet kojeg gleda.

Njegov glas
rasipa zvonki mir prostorom.

Njegove oči
rastjeruju mrak svojim sjajem.

Njegov nos
tako nepravilan da je očaravajući.

Njegove ruke
samouvjereno plešu zrakom poput vrhunskog plesača.

Njegovo tijelo
blokira moj razum i čini me začaranom djevojčicom.

Njegov dah
moj je eliksir i ja ga uzimam sjedajući blizu njega.

Njegove priče
najuzbudljivije su pustolovine koje ikad čuh.

Zaista, takav još jedan ne diše na ovome svijetu.

Kako da se ne utopim u njegovim očima?

Kako da mu ne pjevam pjesme?

Kako da mu ne poklonim svu sebe?

5. 11. 2008.

- 17:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zaigranoj

Bejb,
opet si tu uz mene,

na trenutak sam osjetila hladan dah na vratu
i znam
u moje tragove stavljaš svoja nevidljiva stopala.
Očima ispunjenim začuđenošću fiksiraš me cijelu vječnost.

Ima trenutaka kada te ne osjećam blizu
i znam
otišla si obaviti svoje tamne zadatke.
To su trenuci predaha za mene,
ali slutnja okiva moj dah,
a neizgovorena pitanja redaju se uz neizgovorene odgovore
koje ionako osjećam.
Tada su mi briga ti drugi
za koje nemaš razumijevanja kao za mene.

Razumijevanje?

Osjećam se poput Aske u neponovljivoj životnoj igri.
Gode mi tvoji zadivljeni pogledi,
Polaskana sam tvojim izborom prijateljice,
jurim od jednog izazova do drugog,
smišljam sve otkačenije i luđe manifestacije svog bitka
kako bi tvoje oči ostale sjajne i širom otvorene
fokusirane na nešto nova što još od mene možeš vidjeti.

Kad si uz mene drugi su sigurni.
Ja sam sigurna dokle me slijediš, bilo bi jasno i malom djetetu.
Ne znam koliko ću još znati biti začudna,
Volim način na koji utječem na tebe,
pomirila sam se s time da si Prijateljica
kakva se rijetko ima.
Znam da ćeš mi se jednom obratiti.
Zazvat ćeš moje ime,
a ja ću možda biti mirna.
Posve mirna.

Nosim breme vjerne prijateljice strpljivo.

3. 11. 2008.

- 09:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.